Nakon gotovo dvogodišnjih nagađanja (prvi put se o tome počelo špekulirati negdje nakon povlačenja od Kijeva u proljeće 2022. godine), koja se ciklički pojavljivalo svako malo, konačno je, nakon 810 dana rata protiv Ukrajine, s dužnosti skinut ruski ministar obrane Sergej Šojgu.
On je jedan od najdugovječnijih ruskih ministara obrane - bio je to punih 12 godina. No ova smjena dolazi u trenutku kada ruska vojska nakon dugo vremena ipak postiže određene uspjehe na bojištu, pa i to izaziva određena pitanja i nedoumice, pogotovo jer je Putinov megafon Dmitrij Peskov predstavljajući njegova nasljednika Andreja Belousova rekao da "danas na bojnom polju pobjeđuje onaj tko je više predan inovacijama i tko je otvoren za nove operativne taktike".
Sergej Šojgu zapravo ide na, formalno, važniju dužnost u "sustavu" Putinove vlasti - postaje tajnik ruskog Vijeća sigurnosti (da ne bude zabune, to nema veze s Vijećem sigurnosti UN-a, samo dijele ime), i to umjesto vrlo moćnog Nikolaja Patruševa, "prvog Putinova špijuna".
Vijeće sigurnosti je praktički najvažniji državni "institut" ili organ u Putinovoj Rusiji, a i sam Vladimir Putin mu je šef, odnosno predsjednik. To je važnija državna instanca i od vlade i od parlamenta, gdje se donose najvažnije odluke i zaključci. Primjerice, članovi su šefovi svih ruskih obavještajno-sigurnosnih službi, državni tužitelj, ministri unutarnjih i vanjskih poslova te šef Putinove predsjedničke administracije.
Osim toga, Šojgu će potvrditi svoju poziciju jednog od najbližih ljudi iz Putinova prvog kruga jer će biti i njegov zamjenik u vojno-industrijskom kompleksu te pod svoje uzima rusku službu za vojno-tehničku suradnju, što znači da će između ostalog biti zadužen za nadzor prodaje i kupnje oružja u inozemstvu.
Dakle, Sergej Šojgu nije baš degradiran, nego je ovo zapravo određeno napredovanje, mada neki smatraju da je to " važna, ali ipak počasna dužnost". No moguće je da je sve ovo učinjeno da se Patruševu malo podrežu krila. No, kako bilo, Šojgu će pod kontrolom imati sve tajne službe i cijeli represivni aparat, a ta pozicija je, podsjetimo, Patruševa "deklarirala" kao mogućeg Putinova nasljednika. Je li se Patrušev previše uživio u tu ulogu, pa je zapravo on "žrtva" sadašnjih kadrovskih pretumbacija, doznat će se uskoro.
I zapravo je to glavno pitanje - što će biti s tim tzv. čovjekom broj dva (ili tu negdje) Nikolajem Patruševom, sigurno jednim od najmoćnijih ljudi Kremlja, za kojeg se još ne zna kamo će i kakvu funkciju zauzeti? Patrušev, koji je tajnik Vijeća sigurnosti bio čak od 2008. godine, sada "se seli" na neku novu dužnost, a Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov najavio je da će "se sve znati za koji dan".
Pretpostavlja se da Patrušev sigurno neće ostati negdje na margini, ali s obzirom na to da je njegov sin Dmitrij Patrušev nedavno postavljen za potpredsjednika ruske vlade (mnogi predviđaju da će on biti sljedeći ruski premijer, a neki baš njega, a ne oca mu, navode kao budućeg "kalifa umjesto kalifa"), vjerojatno je Putin odlučio da ne može toliko moći biti "koncentrirano" u rukama obiteljskog klana Patrušev, pa se odlučio za određene rošade. Podsjetimo da su neki neovisni analitičari, pozivajući se na izbore u Kremlju, najavljivali da Patrušev senior gura svog juniora za premijera već sada.
No po tome kamo će Putin smjestiti Patruševa znat će se koliko on u ovom trenutku politički teži. Inače, za novog ministra obrane postavljen je kremaljski konzervativni ekonomist tehnokrat Andrej Belousov, što znači da će se on više baviti "ekonomsko-poslovnom granom " ministarstva i vojske, dok će zapravo svim i dalje, kao i u vrijeme Šojgua, upravljati šef ruskog Generalštaba Valerij Gerasimov.
Podsjetimo da je izdvajanje za rat već prešlo 40 posto proračuna i računa se da će ministarstvo obrane potrošiti 121 milijardu dolara u 2024. godini, što je povećanje od 70 posto u odnosu na period prije početka agresije na Ukrajinu. Upravo je to i jedan od razloga postavljenja ekonomista Belousova na poziciju ministra obrane.
Ruski neovisni analitičar Ilja Barabanov za rusku redakciju BBC-ja navodi kako je Belousov "čovjek vrlo dalek od liberalnih ekonomskih, ali i političkih stavova", da je pobornik što veće državne regulacije u ekonomiji, i u svojim istupima veliki je protivnik Zapada i "unutrašnjih neprijatelja - petokolonaša", ali ističe da nema vidljivih repova kada je u pitanju korupcija, što je nakon pada rastrošnog generala Timura Ivanova, Šojguova suradnika koji je nedavno uhapšen zbog korupcije, neka Putinova poruka i umirivanje javnosti.
No Belousov, kažu, nema snagu bilo kakvog samostalnog djelovanja ili, ne baj Bože, suprotstavljanja Putinu. On tu biti tek njegov izvršitelj i korektiv. Dakle, ne više od lutke na koncu. Što se tiče ostalih ljudi iz ratno-represivnog aparata, svi ostaju na svojim pozicijama - ministar unutarnjih poslova Vladimir Kolokoljcev, šef Vanjske obavještajne službe (SVR) Sergej Nariškin, šef FSB-a Aleksandar Bortnikov, načelnik Nacionalne garde Viktor Zolotov te šef Službe zadužene za sigurnost dužnosnika i Putina Dmitrij Kočnev, ali i ministar pravosuđa Konstantin Čujčenko.
U tom najužem krugu na kraju ostaje i Sergej Lavrov, dugovječni šef Putinove diplomacije za kojeg se najviše nagađalo da bi, zbog dobi (74 godine), mogao otići u "mirovinu". No sada je ipak pitanje svih pitanja kamo s Nikolajem Patruševom, ali i to će se znati za koji dan.